Šta je to?
Oglašavanje na webu je na razvijenim tržištima postalo vrlo sofisticirana stvar. Klijenti – i agencije – u potrazi za što većim povraćajem svog ulaganja, razvijaju sve ”dublje” metode za povećanje efikasnosti.
Dve od najčešćih kada je u pitanju “display“ oglašavanje (banneri) su prikazivanje oglasa koji su na neki način povezani sa sadržajem strane na koju posetilac dolazi (kontekstualno targetiranje) i prikazivanje oglasa koji su na razne načine povezani sa posetiočevim prethodnim ponašanjem (behavioural targeting).
Kako to obično biva u digitalnom svetu, šanse za terminološku zabunu su uvek velike, pa je tako i sa oznakom “behavioural targeting“ – pošto se isti izraz koristi za dinamičko prikazivanje sadržaja na samom sajtu, kroz integraciju CMS-a i data baze, na osnovu prethodnog ponašanja posetioca (prethodne posete sajtu) ili čak i tokom “putovanja“ kroz sajt (od strane do strane).
U ovom tekstu se isključivo misli na upotrebu našeg uvida u prethodno ponašanje posetilaca na našem sajtu – ili interakcije sa prethodnim oglasom koji je posetilac video – da bi se onda targetirao drugim oglasima, van našeg sajta, i tako povećala šansa da reaguje na naše oglašavanje. Drugi naziv za ovaj pristup je “re-targeting“ ili “sekvencijalni targeting“ (vidi dole za objašnjenje).
Kako funkcioniše kontekstualno oglašavanje?
Jednostavno: oglasi su u “saglasnosti“ sa sadržajem strane: ako je strana o biciklizmu, oglas je ili o biciklima ili o nečemu drugom što znamo da interesuje ljubitelje biciklizma. Isti princip važi za sve ostalo. Ono gde čitava priča počinje da biva zanimljiva je kako kontekstualizovati oglase za generičke proizvode (auto osiguranje, putovanja i tako dalje). Tu na razvijenim tržištima pomažu servisi kao što je TGI (Target Group Index) koji su u stvari ogromne lifestyle ankete na uzorku populacije (sve socio-grupe) i koji nam pomažu sa uvidom u to kako razne grupe potrošača žive.
Kako funkcioniše behavioural oglašavanje?
Opet, princip je jednostavan, ali je tehnologija koja stoji iza toga mnogo kompleksnija. Recimo da sam ja kliknuo na baner nekog brenda zato što mi je poruka bila interesantna jer je imala u sebi priču o deci. Ako je sve OK, klik će me dovesti na njihov sajt (ili mikro-sajt). I recimo opet da, nakon što sam video stranu, nisam ništa uradio: ni kupio, ni registrovao za e-bilten, ni učestvovao u nagradnoj igri – ništa. Ali sam pogledao stranu sa poslovnim vestima, kao i stranu koja govori o tome kako da pokrenem sopstveni biznis.
“Bihejvioralno“ oglašavanje mi omogućava da istog posetioca “gadjam“ novim oglasima na sajtovima koje će posetiti u budućnosti, bazirano na sadržajima koje je gledao. U mom slučaju to će biti dodatni sadržaji o pokretanju biznisa (na primer, intervju sa stručnjakom za tu oblast, ili saveti iskusnih biznismena). Ti novi oglasi čak mogu da se “serviraju“ i kao sekvenca: prvi oglas će biti, na primer, intervju, drugi može da bude saveti iskusnih biznismena, treći popust za osnivanje firme ili bilo šta drugo što brend nudi, a može da se poveže sa prethodnim ponašanjem posetioca.
Sami oglasi takodje mogu da se serviraju samo na sajtovima koji odgovaraju temi, pod uslovom da oglasna mreža ima takve sajtove (u ovom slučaju, sve što može interesovati potencijalne biznismene – ili što nam lifestyle profil kaže da ih može interesovati).
Infrastuktura koja je potrebna za ovakvo oglašavanje?
Na samom sajtu brenda, mora da se ima analitički sistem koji omogućava prepoznavanje i praćenje individualnih posetilaca. To znači da stari, dobri Google Analytics neće biti dovoljan.
Onda, mora da postoji integracija tog sajta i svih oglasa koji vode na sajt. Za to je potrebna saradnja webmastera i oglasne mreže. Svi oglasi moraju da budu “tagovani“ i ti tagovi moraju da budu prepoznati na sajtu, da bi se znalo iz kog banera je posetilac stigao.
Još više, I sama oglasna mreža mora sada da prati te iste posetioce (sve koji su posetili websajt brenda tokom kampanje i u odredjenom periodu – od 1 do 6 meseci – posle toga). To znači da sama mreža mora da “baci“ cookie za svaki vidjeni/kliknut oglas za svakog pojedinačnog posetioca i da ga prati širom svoje mreže (svi sajtovi u mreži) tokom dogovorenog perioda.
Cookies u ovom slučaju govore koje je banere posetilac video, na koje je kliknuo i onda se to povezuje sa onime što je uradio na sajtu brenda. Ova vrsta targetiranja je prava prilika za igranje stratega, koji zajedno sa klijentima kreiraju različite scenarije ponašanja I životnih stilova koji će se koristiti za kreativnu fazu, na taj način kreirajući obilje poruka koje su vrlo relevantne.
Naravno, potpuno je jasno iz svega gore da je za bihejvioralno oglašavanje potrebno imati “banku oglasa“, svakako više od jednog, ponekad i 10. To znači dodatne troškove proizvodnje. Ovakvo targetiranje je takodje 15-20% skuplje od običnog, pa su i medija troškovi veći, posebno što je ovde CPM i dalje preovladjujući model naplate.
Da li rezultati opravdavaju ulaganje?
Da, inače ovakvo oglašavanje ne bi bilo tako popularno. Prosečna stopa “klika“ na banere u UK je samo oko 0.05%, što je vrlo malo. Sa bihejvioralnim targetovanjem, kumulativna stopa može da se popne I do 0.5%, pa I više, što je deset puta više. Obzirom da su troškovi samo 20% viši, ROI je obično dobar (pozitivan). Kada se na to doda I “post-impression“ efekat (posetioci koji su videli baner ne kliknu na njega odmah, nego nekolko dana ili nedelja kasnije odu direktno na sajt – to znamo jer smo prepoznali cookie od banera), kao I efekat koji baneri imaju na “search“ finansijska formula može da bude još bolja.
To je pitanje koje postavljaju svi oglašavači.
Dragi webmasteri, kada ste popunjavali prijavu za snajper, popunili ste pitanje da li imate registraciju posetilaca.
Sada idemo sledeći korak, prikupljamo podatke o vašim posetiocima.
Ono što interesuje oglašivače je to koliko imate članova, kojeg su pola, koliko godina imaju, čime se bave, koje im je obrazovanje, koliko para zarađuju, gde žive.
Pol
muški ili ženski
Starosne grupe
* Manje od 18
* 18-24
* 25-29
* 30-34
* 35-39
* 40-44
* 45-49
* 50-54
* 55-59
* 60 i više
Stepen obrazovanja
* Osnovna škola
* Srednja škola
* Viša škola
* Fakultet
* Postdiplomske studije
Bračno stanje
* Oženjen/udata
* Neoženjen/neudata
* Nešto drugo
Trenutno zanimanje
* Zaposlen sa višom ili visokom školom
* Zaposlen sa osnovnom ili srednjom školom
* Vodi sopstveni mali biznis (do 10 zaposlenih
* Vodi sopstveni veliki biznis (preko 10 zaposlenih)
* Penzioner (redovna ili invalidska penzija)
* Poljoprivrednik
* Osoba koja brine o domaćinstvu
* Student/učenik
* Nezaposlen
Ukupna mesečna primanja
* Manje od 20000 RSD
* 20001 – 25000 RSD
* 25001 – 30000 RSD
* 30001 – 40000 RSD
* 40001 – 50000 RSD
* 50001 – 70000 RSD
* 70001 – 90000 RSD
* 90001 – 120000 RSD
* 120001 – 150000 RSD
* Više od 150000 RSD
* Bez odgovora
Mesto stanovanja
Selo ili grad
Ovo je neki osnovni set pitanja koje se traže i koji mogu biti presudni za postavljanje kampanje na vaš vebsajt. Vremenom će se samo proširivati.
Mnogi pričaju o sadržaju. Jeste, svi će vam reći da je sadržaj ta bitna sitnica koja razdvaja dobar od lošeg sajta. Međutim, kada završite tekst koji ste napisali za svoj blog ili sajt, tu se posao ne završava. Pritisak na „publish“ dugme nije po prinicipu „ispali i zaboravi“. Može da bude, ali time umanjujete vrednost onoga što ste napisali. Pravi posao tek počinje. Ako želite da oko svog sadržaja izgradite zajednicu čitalaca koji će se stalno vraćati i čitati ono što pišete, evo liste 10 stvari koje biste morali da (u)radite nakon objavljivanja svakog teksta. Ova lista je lično viđenje šta treba raditi, nije finalna, i slobodno je dopunite sa svojim predlozima. Možda se malo više odnosi na blogove ali možete je primeniti i na bilo koji drugi vid sadržaja.
Ništa ne odbija čitaoca kao tekst koji u sebi sadrži pravopisne ili gramatičke greške. Takođe, mnogi od nas imaju zbrku u glavi pa počnu rečenicu na jedan način, a završe je na potpuno drugačiji. Dok pišete tekst, pustite da vaše misli teku, prenosite ih na tastaturu onako kako vam dolaze i prolaze u glavi. Kada završite tekst, onda ide čitanje kroz taj isti tekst nekoliko puta. Ne bi bilo loše da na svom blogu dodelite editor funkciju nekim prijateljima za koje znate da žele da pomognu, ili onima za koje znate da uvek prvi čitaju vaše tekstove da mogu odmah da izmene neku grešku na koju nalete, jer iskreno, teško da je svaki tekst savršen. Najbolja opcija je da imate nekoga ko živi sa vama ko može da pogleda tekst, jer se često dešava da kada čitamo svoj tekst, podrazumevamo da smo napisali neke stvari i ne vidimo greške u njemu. Ja svoju dragu često maltretiram da to radi, osim kada tekst dovršavam kasno u toku noći.
Kada objavite tekst, ili pre, ako koristite Preview funkciju, trebalo bi da proverite i kako tekst izgleda na ekranu, završen, ne u editoru već na samom blogu. Da li su vam pasusi preveliki? Da li imate previše pasusa? Da li uopšte imate pasuse? Da li ste negde ostavili paragraf viška i slično. Treba proveriti i da li se tekst lako čita, sekcije treba odvojiti podnaslovima, koje treba iskoristiti kroz SEO taktike: npr – postaviti u podnaslove koji su u header tagovima neke ključne reči za koje biste želeli da se vaš tekst pojavi na Google pretrazi. Proverite i sve linkove. Po nekom nepisanom pravilu, linkove ka stranicama van vašeg sajta postavite da se otvaraju u novom prozoru, za linkove unutar vašeg sajta sami odlučite. Lično preferiram da u prvih dve trećine teksta linkove koji su na mom sajtu podesim da se otvaraju u novom prozoru (za kasnije čitanje), a linkove koji su pred kraj teksta da se otvaraju u istom prozoru (da vodim čitaoce kroz sajt).
Odmah po objavljivanju teksta, tvitnite o njemu. Pre ovoga bi trebalo da odlučite da li je pravo vreme da objavite tekst. Često se desi da ljudi pišu tekstove do kasno u noć, i srećni, završe, objave i onda odu na spavanje. Time se gubi dragocen saobraćaj. Analizirajte kada vaši čitaoci najviše čitaju, malo pre tog vremena koje ste definisali objavite tekst i odmah tvitnite o njemu. Ovde dolazimo i do pitanja koliko puta tvitnuti o tekstu. Kako ne bi smarali, najbolja varijanta je dva puta u prvom danu, i možda jednom pre sledećeg teksta, da podsetite. Ako je tekst jako bitan, možda možete sebi dozvoliti i više od toga, ali ako je bitan, imaće već sam po sebi više tvitova od ostalih ljudi koji vas prate, koji su pročitali tekst.
Facebook je, voleli ga mi ili ne, ipak platforma na kojoj ljudi provode najviše vremena. Ako blog nije ličan tipa vaseime.com ili ste vi sami po sebi brend, najbolje je da sami napravite stranicu za svoj blog na Facebook-u. Povežite RSS feed svog sajta sa FB stranicom (postoji mnogo aplikacija koje će vam to dozvoliti) i onda će svaki novi tekst koji objavite biti automatski objavljen na stranici, samim tim i na zidovima ljudi koji su fanovi vaše FB stranice.
Sada znači imamo dva mesta za objavljivanje. FB stranicu vašeg bloga i vaš profil. FB stranica će automatski postaviti vaš novi tekst, a vi to treba ručno da uradite. Mali hint: Nikada u isto vreme. Uzmimo da tek počinjete, što znači da su obično prvi fanovi istovremeno i vaši prijatelji, ako postavite u isto vreme na dva mesta gubite mogućnost da se u dva različita trenutka pojavite na njihovim wall-ovima. Razdvajanjem ova dva vremena dobijate veći saobraćaj. Opet dolazi analiza u fokus, proverite saobraćaj, koje je drugo vreme kada se vaš blog najviše čita i tada objavite na svom zidu.
Zapamtite da što je više komentara i „lajkova“ na FB linku, to je veća verovatnoća da se tekst pojavi u spisku relevantnih događaja kada neko i kasnije svrati na Facebook.
Ako ste aktivni na MSN-u, gTalk-u, buzz-u i imate svoje prijatelje na listama, obavezno podelite sa njima promenom svog statusa.
Za blogove sa domaćeg govornog područja ovo nije toliko relevantno, ali je dobro imati više spoljnih linkova prvenstveno zbog pretraživača kasnije. Digg, Reddit, StumbleUpon, Delicious, napomenimo samo neke, su servisi koji omogućavaju da “bookmarkujete” i delite linkove između vas i ljudi koji vas prate. Čak i ako ne ostvarujete veliki saobraćaj putem ovih servisa, nije višak. Pre nekog vremena sam pronašao plugin koji se zove Sharebar, odabrao sam Facebook, Twitter, Buzz i Digg – i to je praktično moja tasklista kada završim svaki tekst, podelim ga sa svima i to je to. Bilo koji drugi plugin ovog tipa može poslužiti, prvo vama, a uvek je dobro olakšati posetiocima da podele vaš tekst sa prijateljima.
…nešto kasnije
Čitaoci vole kada ljudi koji su pisali tekst komuniciraju sa njima. Angažovani blog autori se stvarno trude da zadrže svoju zajednicu i da im odgovore na sva pitanja. Mene je fascinirao primer na Site Sketch 101 blogu gde je autor odgovorio na gotovo svako pitanje. Taj tekst je do sada imao preko 850 komentara (nešto manje od polovine su njegovi odgovori, ali bez obzira), objavljen je 18. januara ove godine, a diskusija teče do današnjeg dana. Rezultat? Zadovoljni posetioci i na prvoj stranici Google-a je za kombinaciju wordpress plugins 2010, šta više reći. Ako želite angažovanu zajednicu čitalaca, ohrabrite komentarisanje i trudite se da komunicirate sa svojim čitaocima.
Ovo je dobra praksa, mada ponekad zna i da smara. Treba pronaći balans. Ako je vaš tekst jako bitan, i vaši pratioci su preneli vaš tekst, dobro je zahvaliti se. Ako pišete češće i stalno se zahvaljujete, onda to može da smori ostale koji vas čitaju. Ponekad, može se reći da prazno hvala ne znači ništa. Postoje i mnogi drugi načini da se zahvalite. Pratite šta rade ljudi koji retvituju vaš tekst, pa umesto zahvaljivanja, uzvratite dobro delo. Linkujte neki njihov tekst, ili preporučite neki njihov tekst, ako neko zatraži neku informaciju. Sve se računa. Ali u svakom slučaju preporučujem da na posebnu listu dodajete ljude koji prenose vaše informacije i da se više uključujete u komunikaciju koju oni pokreću. Izbegavajte da se samo zahvaljujete ljudima koji prenose vaše informacije, a da u realnosti ne marite za ono što oni rade.
Danas sve više blogova koristi dodatak (CommentLuv ili sličan) koji omogućava da se posle vašeg komentara na drugom blogu, dinamički prikaže link na poslednji tekst koji ste vi objavili. I bez toga, svaki blog ima mogućnost da vaše ime linkuje ka vašem blogu. To je čest način da ljude usmerite ka vašem sajtu, jer gle čuda, baš je tamo novi tekst. Mnogi ljudi, na primer, osuđuju „lizanje“ (verzija poltronisanja) kao čestu pojavu na domaćem webu, a kod komentara je najprisutnija. U prevodu: Izbegavajte da komentarišete „super tekst“, „svaka čast“ i slično, ako nemate ništa pametnije da kažete. Recimo da je ponekad i to dovoljno desi se da ostanete bez reči, da vam se sviđa tekst, i da nemate ništa da dodate, često sam i ja to isto pisao na nekim blogovima, ali ako vaši komentari na 20 blogova imaju samo „super post“ ili „svaka čast“ onda je evidentno da to radite samo u cilju sopstvene koristi. Ako nemate ništa pametno da kažete, onda i nemojte. Ovo bi moglo da se primeni i na tviter. Nemojte retvitovati nešto što niste pročitali. Najgore je kad vidiš ljude koji retvituju nečiji blog post minut pošto je neko postavio link, a blog post ima oko hiljadu reči i nema šanse da ga je neko pročitao za minut-dva.
nekoliko dana kasnije…
Kao što samo postavljanje novog teksta nije „ispali i zaboravi“ tako ne treba da završite sve kroz one stavke gore. Arhiviranje i analiza teksta je poseban deo posla. Ovde spada dosta toga. Bilo bi dobro da proverite ko je sve podelio vaš link na Facebook-u od vaših prijatelja, ko je sve retvitovao vaš link, koliku posetu ste imali na novom tekstu, odakle je ko došao i slično. Pratite vreme kada najviše ljudi čitaju vaš tekst pa onda ili unapredite ili proširite to vreme. Pazite da li ste u tekst uneli neke vremenski osetljive podatke. Počeo sam da vodim poseban kalendar sa obavezama oko bloga, jer sam relativno skoro provalio da na blogu piše da ću u novembru učestovati na BlogOpen-u i na biZbuZZ-u. Oba događaja su prošla. Ako unesete neku informaciju koja je osetljiva po vremenu, trudite se da zabeležite sebi obavezu da se posle vratite i da je promenite. Sami blog unosi neće toliko patiti zbog ovoga (obično se svaki tretira kao dnevnik i ima datum kada je objavljen) ali neke posebne stranice ili blog unosi koji su za sva vremena hoće.
Često mi svraćaju ljudi koji kažu – „super ti je blog, hajde da mi napraviš to isto!“ Blog je nešto što se stalno razvija i unapređuje. Pojavljuju se novi dodaci, na nekim blogovima primetite da neke stvari rade drugačije, ili primetite dodatak koji ima neku funkcionalnost koju vi nemate. Stalni rad na razvoju svoje platforme za komunikaciju je prava stvar i ako želite da vaš blog živi, morate stalno da ga održavate i unapređujete. Počnite sa malim stvarima. Ništa nije izgrađeno u jednom danu i ne treba korisnike zatrpati sa svim funkcionalnostima od samog početka. Samo strpljivo…
Ovaj tekst je nastao kao moja zahvalnost što je Snajper uveo segment Snajper – rang lista blogova jer je uvideo potrebu da na jednom mestu objedini najposećenije blogove na domaćoj sceni i nadam se da će mnogima od vas pomoći da unapredite svoj. Da li smo nešto izostavili? Šta od ovoga praktikujete, šta niste, a hoćete posle čitanja ovog teksta?